Radio HRK

Radio Karlovac su pokrenuli članovi Radio kluba Karlovac održavši u siječnju 1962.godine godišnju skupštinu na kojoj je odlučeno da se napravi odašiljač za emitiranje programa. Tog posla izrade odašiljača prihvatio se je čovjek koji je došao iz Vukovara inžinjer Ivan Taloš. Konstruirao je prvi srednjevalniodašiljač snage 50 W.

"Ovdje radio Karlovac" - prvi se puta čulo 30. travnja 1962. godine. Program se počeo emitirati na srednjem valu. Čujnost radija je bila 40 - tak kilometara.

Sve je zapravo počelo na volonterskoj bazi. Službeno otvorenje bilo je 6. svibnja 1962.godine kao sastavnog dijela Karlovačkog tjednika. Ekipa koju su sačinjavali tehničar i spiker-voditelj smjestila se je u podrumu samačkog hotela na Švarči u prostorijama Radio kluba. Sudionici toga vremena o tome kažu:

"Studio se je sastojao od dvije prostorije - u prvoj je bila radionica a sam studio sa mikrofonima, gramofonom i magnetofonom te spikerom i tehničarom bili su u drugoj manjoj prostoriji čiji prozori su bili popunjeni papirom kao izolatorom od vanjske buke. Magnetofon je dobiven na poklon od Saveza slijepih. Povoljna okolnost je bila ta što je Karlovački tjednik već tada imao više novinara koji su Radio opskrblji- vali vijestima, pa je program već u startu emitirao vlastite vijesti i imao središnju informativnu emisiju - Dnevnik. Za zabavni program pronalazile su se gramofonske ploče na najrazlčičitije načine - vlastitom kupnjom, posudbom od prijatelja, poklonima… Do prvih izvora vlastitih sredstava dolazilo se je naplatom glazbenih želja. Tada je cijena jedne glazbene želje bila 6 dinara."

Vrlo brzo oko Radija se je okupilo mnogo suradnika koji su na volonterskoj bazi surađivali i su- djelovali u stvaranju programa. U početku vlastiti program se je emitirao 2 sata na dan, da bi se nakon kratkog vremena već proširio na 4 sata.

Kako se je rad sve više profesionalizirao, grad je za potrebe Radija osigurao novi prostor te se je 1. travnja 1963.godine Radio preselio u sam centar grada u Šebetićevu ulicu. Prvi veliki i pravi ispit Radio Karlovac je imao u jesen 1966.godine kada su gradu zaprijetile velike poplave. Tada je Radio Karlovac emitirao neprekidno 65 sati prgrama. Time se je nametnuo kao nezaobilazni faktor u planovima o informiranju. Već 1967. godine gradi se novi antenski stup na Švarči. Isti je pušten u pogon 6.svibnja 1968.godine kada su nabavljeni i novi magnetofoni. Iduće 1969.godine počinje gradnja jačeg odašiljača od 1 KW čime se je značajno povećala i čujnost Radio Karlovca.

1971.godine radio se još jednom seli i to u prostore u Vranicanijevoj ulici, gdje se nalazi i danas. Sedamdesetih godina se nastavilo sa modernizacijom. Program se počeo emitirati na UKV-u. Kupljen je novi odašiljač snage 2 kW.

Sve do 1990.godine Radio djeluje u sklopu Karlovačkog tjednika kao jedna ustanova.

Kao potvrdu kontinuiranom radu Radija govore i neke emisije koje se emitiraju od prvih početaka do danas ne izgubivši niti malo na svojoj atraktivnosti, kvaliteti a time i slušanosti.

Primjerice - "Zvučni plakat" i danas se emitira svakog dana točno u 14 sati i 55 minuta. Riječ je o kratkoj, ali vrlo zanimljivoj emisiji, koja uz prepoznatljivu i efektnu glazbenu podlogu daje pregled svih dnevnih zbivanja u gradu kao i sve važnije servisne informacije (dežurna ljekarna, repertoar kina i sl.).

"Ritam mladih" nedavno je proslavio 30 godina neprekidnog emitiranja i to je naj- starija emisija takovog tipa u Hrvatskoj. Uvodni jingle svih tih godina ostao je isti. I danas zvuči jednako atraktivno. To je tjedna dvosatna emisija sa top listama stranih hitova, novostima iz svijeta zabave i show buisnessa, a postoje i rubrike "CD - novosti" i "CD - stariteti".

"Športska nedjelja" također već desetljećima ide svake nedjelje u 9 sati i 30 minuta ujutro. To je svojevrsni pregled športskih zbivanja protekloga tjedna. U tom terminu obavljaju se i razgo- vori sa karlovačkim športašima i športskim djelatnicima, predstavljaju se i zapostavljeniji športski klubovi i najavljuju se predstojeće važnije športske aktivnosti.

Radio Karlovac je oduvijek bio otvoren za svoje slušatelje, ponekad preko telefona,a često i uživo. Već tada su postojale i vrlo popularne nagradne igre.

1982.godine pristupilo se temeljitoj modernizaciji. Preuređen je prostor, nabavljena je nova tehni- ka , otvoren novi studio sa (u to vrijeme) dva najmodernija i najskuplja magnetofona, dva gramofona kao i suvremenim mix-pultom. Uređen je i pomoćni studio koji je služio za snimanje i pripremanje programa. Ipak tek 1990 godine Radio Karlovac je počeo emitirati stereo program.

Općenito o radiju kao mediju

1991.godine Radio Karlovac se odvaja od Karlovačkog tjednika i postaje samostalna tvrtka, a 1996. mijenja naziv u Hrvatski radio Karlovac. Do 1998. godine ima gradsku frekvenciju, a od tada pa do danas ima županijsku frekvenciju.

Danas naš radio kao sredstvo priopćavanja spada u grupu lokalnih radio postaja RH. Lokalitet kojeg pokrivamo je Karlovačka županija, a to je 5 gradova i 17 općina. Uloga našeg radija, kao zrelog 40-godišnjaka izgleda nije se puno promjenila od njegovog djetinjstva do danas. Naime, od samog početka prihvaćen je kao nezaobilazno sredstvo priopćavanja na ovim prostorima. Istina, promjenile su se okolnosti u kojima naš radio danas djeluje, ali potreba za njim ništa nije manja. I danas ljudi HRK doživljavaju kao svoj radio, kao radio kojeg zovu kad god imaju potrebe dobiti informaciju, pomoć, zabaviti se i sl. Kada nečim nisu zadovoljni nazivaju dajući primjedbe, kritizirajući, predlažući, sugerirajući...Isto tako upućuju i riječi pohvale. To je najbolji znak da nas slušaju i žive sa nama.I kada se ljute ako im nešto nije “sjelo” kako treba, i kada se raduju našim dobrim potezima, slušatelji pokazuju da im je stalo do nas.

Znano je da je radio najjeftiniji medij - često nazivan i sirotinjski medij - mnogima vrlo često i jedina veza sa svijetom. Za njega nije potrebno neko posebno predznanje i naobrazba. Može ga se slušati u svakoj prigodi - u kući, u autu, na plaži, na njivi, na radnom mjestu gdje to priroda posla dozvoljava i bilo gdje drugdje. Ako je program po ukusu slušatelja može biti i poticaj boljem raspoloženju i većoj učinkovitosti. Poznata je poštapalica da je uz lijepu svirku i priroda aktivnija.

HRK pripada svojim sugrađanima i na drugi način. On pomaže da se dobije informacija i odasvud gdje se nešto događa - kod polaganja kamena temeljca, kod proslavljanja jubileja, kod stvaranja novog proizvoda, kod štrajka radnika i njihovih zahtjeva. U tim zgodama vrlo često glavni akteri su sami sudionici dotičnih zbivanja. Zaposlenici na radiju samo pomažu sudionicima da što bolje izraze svoje misli i zahtjeve u onome što žele i poručuju.

Da HRK pripada zaista svojim sugrađanima dokazuje i činjenica što je u samom njegovom osmišljavanju i radu prodefilirao veliki broj Karlovčana bilo da su sudjelovali kao stalno zaposleni ili kao suradnici. Neki koji dulje pamte barataju sa brojkom većom od tisuću. Oni su stvarali vijesti, izvješća, komentare, emisije, glazbu, reklame i sve ono štoje prošlo kroz program u ovih 40 godina.

Najveći dio tih ljudi danas radi neke druge poslove koji nemaju izravne veze s programom radija, ali siguran sam da im je svima suradnja s HRK-om ugodna i draga uspomena. Zašto ne reći i da je mnogima upravo suradnja s HRK-om bila odskočna daska. Ima više poznatih imena na državnom nivou iz područja novinarstva koji su ovdje “pekli zanat”. Neću im spominjati imena samo iz opreza da nekog ne bih ispustio, ali neka se zna da su na ponos i nama i sredini iz koje potječu. Evo sada koristim priliku i želim se zahvaliti svima, ama baš svima koji su na bilo koji način dali svoj obol da Vaš i naš HRK doživi ovu obljetnicu sa obećanjem i željom da mi koji smo sada direktni sudionici u njegovom radu nastavimo putem naših prethodnika.

Uloga HRK-a u domovinskom ratu

Od 20-og kolovoza 1991. godine Hrvatski radio Karlovac radi 24 sata dnevno sa 13 zaposlenika - direktor, glavni i odgovorni urednik, dva tehničara, spiker i spikerica, propagandist, tajnica i pet novinara.Pored toga djeluje i oko15-ak suradnika.

Od prvih dana rata na ovim prostorima HRK je bukvalno na svakom mjestu, bez obzira na opasnost i na situaciju u kojoj su se njegovi zaposlenici nalazili. Prenosili su informacije o zbivanjima na bojišnici, o zbrinjavanju ranjenika, o poginulima, raseljenim i napuštenim ljudima, prenosili informacije našim ljudima koji su ostali iza prve crte bojišnice i koji se iz bilo kojeg razloga nisu povukli kad je neprijatelj zaposjeo područje preko rijeke Korane. Svemu su svjedočili glasom preko našeg radija.

HRK je bio stalni servis Kriznom štabu i našoj vojsci. Gotovo dnevna obraćanja našim sugrađanima putem radija Krizni štab i naša HV čitavo vrijeme rata u potpunosti su održavali sigurnost ovog područja i njegovih građana pod kontrolom. I u vrijeme najžešćih bombardiranja grad je dobivao informacije o snabdjevenosti najpotrebnijim životnim namirnicama, a po prestanku bombardiranja odmah su se prenosile informacije o strahotama bombardiranja i o tome što treba poduzeti da se u tim uvjetima odvija koliko je to moguće normalan život. Na taj način su se spriječavale provale u razbijene radnje, trgovine, poduzeća, jer se je odmah odlazilo na lice mjesta i odklanjalo ono što je uništeno i zatvaralo makar i provizorno daskama razbijena vrata i prozore. Pravodobna informacija tada je značila život.

U to vrijeme HRK je uglavnom funkcionirao na način da je prenašao svakog punog sata vijesti Hrvatskog radija, a potom radio Karlovca svih 24 sata dnevno.

Preko Hrvatskog radio Karlovca se je prenosila i odvijala škola za osnovce i srednjoškolce kao prva u Hrvatskoj. I neka mi bude dopušteno - nismo samo u tome prednjačili! Često su putem našeg radija davane i lažne informacije, jer smo znali da smo pomno slušani i onkraj Korane i od onih koji su nam zagorčavali život. Govorilo se je o čestom izmještanju lokacije HRK-a i odašiljača kako bi se zavaralo nepoželjna slušatelja, a da bi se program uvijek odvijao sa istog mjesta - iz malog studija HRK-a. Program HRK-a u vrijeme domovinskog rata preuzimale su i mnoge druge radio postaje u RH, a nerijetko i iz inozemstva. Često je u vrijeme napada prostorije HRK-a zaposijedalo i više od dvadesetak stranih novinara, TV ekipa, radio-novinara i fotoreportera. Zaposlenici HRK-a obavljali su doček, prijevoz, osiguravali prevođenje, prehranu, davali neke temeljne informacije i vodili između dva bombardiranja po gradu i frontu. Preko radija prenosile su se i emisije za naše vjernike. Mnogima od njih to je bila i jedina veza sa crkvom, dijelom zbog izbjeglištva jer su morali napustiti svoje domove i svetišta kojima su gravitirali, a nažalost i zbog mnogo srušenih i teško oštećenih crkava.

Putem radio valova prenošene su informacije o djelovanju i pomoći Caritasa i Crvenog križa, djelovanju Narodne zaštite, javnih kuhinja. Riječju - svugdje gdje je radio kao medij sa svojim djelatnicima trebao i mogao biti i djelovati u tome je i učestvovao.

HRK - danas i sutra

Niti u ovim svečarskim zgodama ne može se izbjeći stvarnost - a ona je takova da iziskuje interventne zahvate, kako na području opreme i tehnike, tako i na promjeni svijesti ljudi o tome kako se trebaju prema HRK-u odnositi sami zaposlenici, ali i vlasnici i oni koji suodlučuju o njegovom danas i sutra.

Oprema je u takovom stanju da se nikad nezna hoće li dnevni program biti kako tako kvalitetno priveden kraju. Čujnost je dosegla točku ispod koje naprosto više ne smije i ne može ići. Naime, koncesija za frekvencije koje ćemo na županijskom nivou konkurirati traži neke minimalne standarde ispod kojih se ne smije odstupati. Marketing je također nešto čemu nije sustavno poklanjana pažnja. Najzad, blago rečeno u kući je u dobroj mjeri prevladavalo mišljenje da će plaća na kraju mjeseca već na neki način biti namaknuta, a o doprinosu za tu istu plaću - o tome neka brine netko drugi.

Kada je bila riječ o onima koji o HRK-u kao vlasnici odlučuju ili suodlučuju treba reći da i tu postoji podvojenost. Kada se je trebala odriješiti kesa onda radio najčešće nije ničiji i svi se odriču prava vlasništva, a kada se je sugeriralo neovisno kreiranje programa kako bi se moglo koliko-toliko i u ovakovim uvjetima nositi sa neovisnim medijima, onda se je znalo čiji smo.

To je naša stvarnost - to je naše danas.

Tekst je pisan prigodno, povodom obilježavanja 40 godina rada HRK-a, 15.svibnja 2002godine u kazalištu "Zorin dom" u Karlovcu.

Danas, ožujka 2003. godine može se konstatirati da se aktivnosti kreću u pozitivnom pravcu i već ove godine nadamo se ostvarenju nekih od glavnih zadataka.